Prvo, Šteta odličan filim i bravo za trud uložen u njegovo montiranje. Vrlo zanimljiva tema za vuču odnosno šlep. O ovome se ne govori kod vuče na prvom susretu s vučom, već tek onda kad se dogodi idu rasprave. Zašto je tome tako? Zato što pucanje slabog člana ili špage nije posebno opasno i većina pilota instiktivno stabilizira krilo. Ali može biti opasno u neki prilikama (mala visina, blizina prepreke, neiskusan letač...). I trebalo bi na to upozoravati aktere u vuči, posebno početnike. Dao si mi za razmišljati.
Vuča je među nama. Letimo pomoću vuče još od 1997. kad su s njom započeli Igor Bugarinovski i Branko Kmezić u Zagrebu, Stjepan Krajina u Sl. Brodu te Zlatko Sačer i Jospi Tomac u Novskoj. Polako se vuča i regulirala. Nekima kao Brođanima, Osječanima i Virovitičanima je primarno polijetanje vučom, a kod nas se ona još ne svaća kao punovrijedno polijetanje onom s brda. U toku je dodatna zakonska regulacija kroz novi Pravilnik o parajderenju, koja će pomoći (nadam se) boljem poimanju i shvaćanju vuče. Smeta me kad se obezvrijeđuje vuča time stavom da je to lako. Je lako je i jednostavno, ali postoje neka pravila. Uostalom, cijelo parajedrenje je naizgled lako i jednostavno, ali može biti gadnih poslijedica. Nešto o tome u nastavku.
Drugo, kritika DON-u 10 (kako negativna postoji i pozitivna). Prvo negativna. Mislio sam to staviti pod neki tekst koji bi bio namjenjen DON-a, ali kako nitko već tjedan dana nije napisao slova o ovom iznimnom događaju u Hrvatskoj, jer radilo se o pravom sportskom aeromitingu, a od onih velikih državnih dijelilo ga je tek prelet migova i helikoptera HV-a i znatno, znatno skromiji budget! Jer bilo je tu na stotine parajedriličarskih letova i deseci zmajarskih, letovi malih sportskih zrakoplova, skokovi padobranaca te akrobatski program ultralake letjelice ĐG. Znam da ste se umorili ETO-vci od organizacije i šlepanja, ali netko je trebao smoći snage i rezimirati to. Ovo vam je mala kritika, a vi prosudite u kojem kontekstu.
Ono što vam stavljam na dušu, a načeto je u ovoj temi, to je dopuštanje da se na jednom velikom skupu, natjecanju s preko 60 prijavljenih pilota uopće dopušta polijetanje neiskusnih. Da, to vama ETO-vci ide na dušu. I nemate opravdanja za to! Zamislite da se na DP Hrvatsk u Istri red očima SIniše Trpuca na startu gura neki poletarac koji jedva zna dignuti krilo. Sinek bi mu odgrizao glavu. Obuka je nešto što spada u drugo vrijeme, a ne da se krade vrijeme natjecatelja i pilota, dok se istovremeno, zbog količine polijetanja, dovodi u pitanje sigurnost. Obuka mora biti u posebnom režimu i tempu, daleko od očiju brojne publike koja dodatno izaziva nervozu učenika, a da o posprdnim i neurotičnim komentarima na njihov račun niti ne govorim. Njihovim učiteljima je na dušu što su ih uopće doveli u takav položaj i što nisu odradili pripremnu obuku u vuči prije toga. Vremena je bilo, a ima nas koji to radimo dugi niz godina. Konkretno, moj dugogodišnji kolega i suradnik po istom poslu Ivica Knežević mogao je svoje učenike susresti s vitlom u Zagrebu u suradnji sa mnom ili Igorom Bugarinovskim. Ivičine učenike sam zapazio, mada vjerujem da je bilo i drugih neiskusnih. Međutim, to je neka druga tema.
Slijedeća kritika je tzv. "ispucavanje" na početku vuče. Zbilja, dragi moji ETO-vci, očito toga niste svjesni, ali ispucavate nas kao iz praćke. Osim što je neugodno, može biti i opasno, jer ne dopušta pilotu niti najmanju greškicu. Nema potrebe za time, jer imate jednu od najdužih vučnih staza kod nas. Velike visine se postižu i bez tog ispucavanja. Nakon prvog šlepa porazgovarao sam s mojim opeaterom Tonijem Krznarićem i u drugom smo se dogovorili te je sve bilo kao po špagi. Očito toga niste svjesni. Npr., osobno imam vrlo malo mogućnosti upravljati svojim krilom (mantra R10.2) u vuči, posebno pod jakom silom. Tandemi se razlikuju od singl krila, tandemi se dižu lako i pouzdano, a tandem piloti su iskusni i ispucavanje im odgovara. Singlovima sigurno ne, a o početnicima da ne pričam. Znam da izgarate od silne želje da budete što bolji domaćini i da odradite što više šlepa, ali ne na taj način. Da ima drugačijih primjera uvjerio sam se ovog proljeća u Virovitici gdje su operateri zbilja nježni na startu.
Nepokupljena trava, preljut ili premalo ljut čobanac, topla ili prehladna piva, nemoštovit DJ i sl. su stvari koje nisu vrijedne spomena, osim kod zadrtih čangrizavaca kao što je Rodrigo.
A sad malo suprotne kritike. ETO-vci, vi ste divni, srdačni i velikodušni. Ponudili ste letački spektakl u jednom od najvećih gradova Hrvatske, u prelijepom Osijeku. Još jedan vikend za pamćenje i to sve za malih 200 kunica. Čobanac i cuga u petak navečer, spavanje 2 dana u komfornom smještaju na aerodromu, pa doručak u subotu i večera istog dana, kvalitetnu i lijepu majicu te neograničeno šlepanje sva tri dana je više nego korektno. Kapa dolje. Kapa dolje i za operatere, osim ETO-vih koje sam maločas izgrdio, tu su i brojni drugi poput Joze i njegove brodske ekipe te Igora sa paranojičarima. Vama drage kolege šleperi nema niti jednu zamjerku (možda malu Igoru koji nije provjerio zupčasti remen na morotu vitla;-). Odgovorno i precizno šlepanje jedno za drugim i tako u nedogled 2 dana. Pohvala i ETO-vim operaterima za isto uz onu manju kritiku za ispucavanje. Zbilja ste se naradili u sva tri dana. I na kraju pohvala organizaciji cijelog letačkog dijela u kordinaciji brojih letova različitih letjelica, jer ne treba smetnuti s uma da su motorni zmajari cijelu subotu letili tandem panoramske letove, polijetali i slijetali svakih 15-ak minuta.
Ovakvi spektakli se rijetko događaju. Uživao sam. Hvala vam.
PS: svima koji žele naučiti nešto o vuči i naučiti polijetati pomoću vuče stojim na raspolaganju.
_________________ Take'Air
|