Trenutno se osjećam tako da bih si najrađe prvo pucao u glavu, pa onda i u koljena!
Još nikada nismo tako detaljno studirali prognozu i nadali se do posljednje sekunde.
Ipak...

PM9 na St. Patricks Day je otkazano!

Fakat je previše vjetra, a uz tu vjetrušinu moramo dodati i topli termičasti dan, pa zaliti sa par promila u krvi i eto ti recepta za sranje!!!
Trebao bi nam američki GSS da raskitimo sve okolne jelke.

Otkazujemo to do daljenjeg, a svakako ćemo pronaći neki vikend da uguramo još ove godine prvi pravi veliki testival i deveto okupljanje hrvatskih paraglidera.

Još nikada nismo bili ovako napaljeni, ali protiv prirode ne možemo i, iako smo ljuti na nju, moramo ju poštivati jer je sastavni dio ovoga čime se bavimo i zbog čega to toliko volimo.

Čujemo se uskoro.

P.S. Predložite nekakav termin (osim sljedećeg vikenda jer je i taj u banani).
Što kažete na 31.03.?

Nadam se da će drugi pokušaj bit uspješan, makar ne bilo Patrika s nama.

Strpljen-spašen!

Lako je nama ovdje u Zagrebu, no izuzetno je važno da ljudi koji su planirali investirati parsto kilometara do ovamo ne ubiju pare, vrijeme, gume i gorivo u ništa.
I ja podržavam da 31.03. zasada stoji kao svjetlo na kraju tunela.

31.03. je skroz OK. Bolje nego dan poslje za 1. April

pa kaj nije PM zamisljeno kao neko druzenje u neko vrijeme
Kiselih krastavaca,tj kad se nista ne desava ? Znaci dobra zeka ko i uvijek a letanje ak se pogodi ???
Ili sam promasio poantu ?

Je al moraš predvidjeti da će se naći neki biser i konstatirati da su vremenski uvjeti dobri !
Poletjet će netko i bit će ok a tad će nas poletjeti još nekoliko i netko će završiti u šumi -dakle organizator ima problem i odgovornost-stoga pozdravljam ovu odluku .

Svih ovih godina bilo je zaista svakojakih okupljanja, u razna doba i na raznim mjestima.
Ne sjećam se da sam vidio Bencu na svakom, ali nema veze.

Evo kratkog pregleda dok čekamo bolju prognozu.

Počelo je u 11/12. mjesecu 2002. godine proslavom završetka sezone i uživanjem u delicijama koje nosi jesen (i svinja). Ni spomena o letenju. Bilo je to PM1 u klubu Aerotika u Čehima.
(nemam slika)

To nam se svidjelo, pa smo sljedeće godine organizirali veliki dernek na istom mjestu, kuhali u tri kotlića i imali možda najbolju zabavu do sada. Bilo je to PM2 2003., također u večernjim satima. Neki su doduše, skočili tijekom dana pošlepati se na kanalu.
(također nema slika, spašavajte)

Godinu iza, ispravite me ako griješim, našli smo se u lovačkoj kući, ispod Glistinog starta, na cesti prema Kraljevom Vrhu. Također kuhanje, vrhunski tulum, žene su napekle kolača, neki su ih jeli sa ljutom paprikom, a neki prespavali na klupama. Bilo je to PM3, 2004. Tijekom dana velika je većina skočila da si odleti malo, pa nas je ostalo svega nekoliko da se gnjavimo sa kuhanjem i pospremanjem doma.
(niti to nije zabilježeno, šaljite tko ima)

Profa i jastrebovi dali su ideju da sljedeće PM organiziramo to kod njih. Ideja nam se svidjela jer su se mnogi žalili (poput Jerka) da je to daleko, pa se rodila zamisao da svake godine PM bude u organizaciji nekog drugog domaćina u nekom drugom dijelu HR. Zagorci su bili prvi. Bilo je to negdje u doba kolinja (znam da se krv cijedila po zagorskim cestama). Međutim, zbog snjega se nije moglo na start. Ispekli smo dva odojka i dovukli 50L vina, no, zbog loše prognoze došlo je svega 15-ak ljudi, lokalci su se uništili, skoro do granice nereda, raskupusali oba odojka golim prstima, ali smo ih mi stigli, pa više ništa nije bilo važno. Morali smo i kupiti sve vino koje nismo popili, pa smo to još danima uništavali po mračnim zakutcima. Bilo je to PM4, 2005. godine i kraj ideje da to selimo okolo.
(tu nije bilo bogznašto za slikati)

Konačno, otkrili smo parking u Gornjoj Bistri i preselili događanje iza Nove Godine. No, osim parkinga bila je tu i blagodat u vidu općinskog doma u neposrednoj blizini, pravog modernog fasilitija sa grijanjem i svim ostalim. Super smo se zekali na parkingu, a hrpa ljudi je letjela. Kuhanje graha prepustili smo lokalnom profesionalcu, a mi odlučili goste na parkingu počastiti kobasicama i kuhanim vinom. Spontano smo ustanovili, sad već tradicionalni, PM doručak, dovukli smo hrpu raznih pita iz piterije u Malešnici, Zoki je puštao glazbu sa laptopa, Tomac je patentirao čašu za gem na špagici, Vranić je bio u visokom stupnju trudnoće, imali smo tek dvije najjeftinije bijele tende i letjela je hrpa ljudi skupa sa motornjacima. Nakon toga nezapamćeni tulum u domu sa elementima moderne gimnastike. Bilo je to PM5, a održano 14.1.2007. i od tada smo na parkingu u Bistri.


Kako je sve to jako uspjelo i mnogi zvali da to opet ponovimo, nismo htjeli mijenjati dobitnu kombinaciju i sljedeće godine, 23.02.2008., organizirali smo PM6. Primjećujete kako se datum sve više pomiče ka toplijim danima (ipak nije lako stajati na hladnom parkingu cijeli dan). Ovaj puta smo dovukli dvije kozare (izviđačko-vojni šatori). U njima smo organizirali sajam PG opreme. Toni je organizirao profi razglas i prenosio tekmu u piki. Bila je hrpa ljudi, slavonci su nas posjetili prvi put i piloti su dovukli svoje familije. Bilo je lijepo vrijeme i neki su se skinuli u majice kratkih rukava. Izbrojao sam u jednom trenutku 70 parkiranih auta.


21.02.2009. bilo je prilično hladno, a kako PG svijet obiluje meteoskepticima i ziherašima, posjećenost je bila nešto manja. Preselili smo bazu na kraći kraj parkinga i nastavili u revijalnom tonu. Na kraju se i letjelo i bilo je sve super. Dogovorili smo i Žičaru, pa su piloti imali gratis start sa Crvenog spusta. Ponovo smo kuhali tradicionalne kobase, malo roštiljali, a nabavili i nešto šarana te krčkali fiš navečer u domu (naravno, uz grah obogaćen dimljenim suhim svinjskim ušima, mmmm). Zbog cjelodnevnog disanja svežeg zraka tulum nije dugo potrajao jer su svi bili zadovoljno umorni. Sa PM7 slavonci su otišli o odličnom raspoloženju, a neke stare kuke moralo se odvesti. Jutro poslje pao je snijeg (neki znak?).


Konačno, morali smo probati i po snijegu. Iako prilično kasno, 13.03.2010., Glista je odradio veliki posao u pripremi i dio parkinga raščistila je ralica prije nego što smo došli. Iako je bilo dosta snijega vrijeme je bilo lijepo i sunčano. Mislim da smo taj dan imali rekord jednog poletišta, odnosno, izbrojali smo oko 120 startova sa Crvenog spusta. Za taj puta smo odlučili ne uzimati dom jer ljudi budu toliko umorni da ubrzo kapnu na stolcima u zagrijanoj prostoriji. Umjesto toga zakurili smo koji metar drva na parkingu i nastavili sa feštom dugo u noć. Standardne kobase su se posluživale tijekom dana, a profesionalci su donijeli grah na parking. Motornjaci su naše standardne zvijezde i ovaj puta su opet odradili super posao. Uz nešto izložene PG opreme dalo se pogledati i novi izum PARA-PIŠ. Tako smo proslavili posljednje PM8.


Prošle godine lovili smo dobre dane i jednostavno nismo imali sreće. Kasnije tokom godine više nije bilo smisla i tako smo jednu godinu preskočili.
Uvijek je bilo dobro i uvijek se rado sjećamo nekih trenutaka. Neki su bili trudni, neki mršaviji, rijeđe deblji, upoznali smo neke familije i zabavili sa kolegama koje ne viđamo tijekom godine.
Isto tako, uvijek je posjećenost ovisila o vremenu. Kad je jako hladno i nema letenja posjećenost je slaba. Kad je jako dobro za letenje onda zagriženi lovci na sate i kilometre odu na neko drugo mjesto (pamtim čak da je jedna grupa letjela cijeli taj dan u blizini, a došla samo navečer na klopu). Teško je pronaći zlatnu sredinu, a raditi sve ovo da nas 5-10 može cugati nema previše smisla. Inače je u Hrvata slabo prisutna potreba da se podrže neka događanja. Uz sve to treba se držati podalje od komercijale i profita te ostaviti sve na dobrovoljnoj bazi. Premalo nas je da bismo vježbali kapitalizam. Zato su vaši i naši dobrovoljni prilozi jedini izvor financiranja.
Ove godine smo se ponadali (još uvijek nije sve izgubljeno) kako ćemo podignuti ljestvicu još više. Nažalost, onajkojisvevidiisvezna nije se smilovao. I dalje ćemo se truditi da se ovo okupljanje održava redovito, a način i sve ostalo samo se iskristaliziralo tijekom svih ovih godina. Vaše Paramajmunovo možda postane Stubai jednog dana, ali do tada, kuhat ćemo grah i kobase, zaljevati to pivom, vinom i sokićima i letjeti sa zimskih startova... ček'...ček' malo... ima li kakve razlike sa Stubaijem (osim što je ovo gratis).