Igor je moj prijatelj. Rodio se 21.09.1971. Njegov je rođendan jedan dan prije mog. Uvijek sam mu prvi čestitao ročkas, a on je meni odgovarao: "hvala Maco, sutra bum ja tebi.". Igora sam upoznao ranih 90.-ih, po njegovom povratku iz Njemačke. Bio je visok, dugogos, odličan pilot i ugodno društvo. Donio je slobodarski duh u sumorne dane još svježeg rata. Donio je vjetar, vedrinu i nove ideje. Početkom 90-ih godina Igor se upoznao sa paraglidingom u Njemačkoj, na sjeveru u gradu Kielu. Radi je kao drvodjelja u izradi stepenica. Uči letiti i nabavlja opremu u lokalnom klubu. Igor započinje letiti na vjetru, u dinamičkim uvjetima na strmim obalama Sjevenog mora. Također uči polijetati pomoću vitla s ravne površine, pošto je takav oblik letenja popularan u ravničarskim krajevima kakav je sjever Njemačke. Po dolasku u Hrvatsku Igor donosi polijetanje pomoću vuče u naše krajeve te zajedno s prijateljem Brankom Šatro Slovencem, strojarskim inženjerom i zaljubljenikom u letenje konstruiraju prva vitla. Tako je nastalo veliko hidraulično stacionarno vitlo sa 2 bubnja kojeg smo testirali posvuda u Hrvatskoj, u okolici Zagreba, u Lici, Međimurju, Slavnoniji, Dalmaciji, na aerodromima i livadama. To vitlo je podiglo i obučilo stotine letača. Branko je konstruirao i tzv. pay-out vitla za ugradnju u vozila prema Igorovim napucima. Takva vitla su se rasprostranila po svim kutevima Lijepe naše, ali i širom svijeta. Jednostavna za upotrebu, prenosiva i povoljne cijene bila su hit kasnih 90.-ih i ranih 2000.-ih iz manufakture Towing systemsa. Igor i Branko postaju rasadnici ovakve vrste polijetanja s ravnih površina. 1997. Igor i 10-ak nas oko njega osnivamo Letački klub Paranoja. U klubu se vrši obuka polijetanja s brda, ali i prva obuka polijetanja pomoću vitla. Igor je započeo obuku na popularnom Liču, nije bio prvi, i sam sam vodio svoje učenike mnogo puta na Lič. Međutim, Igor je bio vrlo oprezan. Ne znam niti za jedan slučaj da su se njegovi učenici pod Igorovim nadzorom ikad ozlijedili ili imali kakvu nezgodu. Igor nam je donio njemačku racionalnost i osjećaj za poštivanje pravila te držanje procedura. U vrijeme kad je paragliding bio isto što i ruski rulet, Igor je unosio sigurnost. Igor je izradio prvi program za obuku na vitlu odobren od Ministartva pomorstva, prometa i veza u vrijeme prije Agencije.

Igor je donio u Hrvatsku i polijetanje s pomoćnim motorom, PPG (Power ParaGliding). Nije bio prvi, ali je prvi obučavao PPG pilote koji su nastavili širiti tu vrstu letenja. Pamtit ćemo Igora i LK Paranoju koji su organizirali krajem 90-ih nekoliko nezaboravnih okupljanja pod nazivom ParaLič, na Lič polju pored Fužina. Na tim okupljanjima, nakon letenja, nastupali su veliki bandovi poput Psihomodo popa, Jinxa, Kawasaki 3P-a, Fali peti, Gužve u šesnestercu i dr. Okupljale su se tisuće ljudi i o tim događanjima se pričalo u našoj zemlji. Ukratko Igor je bio pionir parajedrenja u svim njegovim oblicima, a trajno je letenjem zarazio mnoge. Igor je bio ispitivač za letenje parajedrilicom s pomoćnim motorom pri agenciji za civilno zrakoplovstvo. Igor je bio tandem pilot. Nekada, davno prije, Igor se znao natjecati u preciznom slijetanju i sjećam se kojom lakoćom je dodirivao stopalom "palačinku" u brišućem letu, mahom na paragliderima koji su za neku drugu namjenu, a ne za precizno slijetanje. Igoru je mogao letjeti na bilo čemu. Mada se Igor nikad nije ozbiljno natjecao, obučio je brojne svoje učenike koji su postali kvalitetni sportaši s priličnim uspjesima. Igor je bio glavni urednik, pokretač i izdavač revije za zrakoplovstvo Aerosvijet. Igora su poznavali svi direktori aerodroma u Hrvatskoj. Igor ih je sve intervjuirao tokom proteklih 10 godina. Prije 3 godine je nabavio manju jedrilicu i plovio je Jadranom sa svojom obitelji, uživajuću u vjetru u 2 dimenzije. Ljubav prema vjetru ostala je do kraja njegovog života.

Igoru mogu zahvaliti na predivnim trenucima u prirodi, na ljubavi i strasti prema letenju u dinamičkim uvjetima koje smo zajedno proživjeli. Zahvalan sam Igoru što sam upoznao vitlo, sve njegove oblike i načine upotrebe. Zahvalan sam Igoru što me upoznao s motornim letenjem. Igoru sam zahvalan što me je odveo na prvo veliko okupljanje i sajam paragliderske opreme Stubai Tall, kad smo putovali njegovim starim Renaultom 12 preko 12 sati. Zahvalan sam i na onom partyu na Lisci kad smo plesali na krovu njegovog passata karavana i nakon toga skakali sa suncobranima niz južni start. Zavalan sam mu i na onom nezaboravnom letu u malom dvomotornom džetu Embraer koji kao da je ispao iz serije o Carlosu Escobaru. Na pljugi u sauni. I posljednjem podijeljenom Warsteineru.

Prošlog ljeta kad sam mu posudio mog starog Gin Boomeranga 4 za jedrenje na strmim oblalama Ljubačkog poluotoka kod Nina, tako mi je stravstveno prepričavao kako je jedrio njime i rekao: "Maco, ovaj tvoj Boom je savršen za mala brdašca i jači vjetar. Osjećam se kao prije 20-ak godina na sjeveru Njemačke.", a to krilo je bilo staro preko 10 godina. Igor je znao pronaći smisao u već odbačenim i zaboravljenim letjelicama. Igor je zbilja volio letenje, a kroz letenje slavio je život. Tko je upoznao Igora postao je dio velikog jata koji riječ Maco vežu samo uz jednu osobu.

Danas smo bili kod Zrinke, Igorove žene. Pričali smo o Igoru, našim zajedničkim trenucima. Malo smo se smijali, pa malo žalovali. Zrinka je Igora upoznala na jednom od Paraličeva. Svo to vrijeme, 20 godina unatrag, Zrinka je živjela s Igorom pilotom. Bila je podrška za sve njegove projekte, pouzdan lektor u Aerosvijetu, životni kopilot. Zrinka je ostala bez svog Igora. Ostali su za svojim dvinim ocem tugovati Korana, Roko i Nina. Igor je stradao spašavajući njihov dom.

Predlažem da svi mi koji smo poznavali Macu Igora pomognemo Zrinki i djeci uplatama na njen tekući račun:
Zrinka Udiljak Bugarinovski IBAN: HR2123400093202428079

Hvala Toniju na lijepim rijecima i direktnom IBAN-u od Zrinke.
Na mom racunu je zavrsilo 7 uplata (i moja osma) koje cu jednu po jednu proslijediti na Zrinkin racun s opisom placanja tko je uplatitelj.
Daljnja akcija prikupljanja pomoci nastavlja se direktno obitelji.

Najiskrenija sućut.
Počivao u miru

http://xcglobe.com/olc/index.php/catalog#si&flights&2001914&map
Maco, jedan let po tvom guštu!

Ako neko ima dobar fotic par aviona ce danas preko Mirogoja preletiti pa su dečki molili da se to poslika.
Meni su prekasno javili, pa ne stignem više sa posla doma i natrag.

U spomen na našeg prijatelja, kolegu i zrakoplovnog zaljubljenika Igora Bugarinovskog, tragično preminulog prije dvije godine, šaljem ovu poruku:
Maco, daj šapni gore nekom, ako možeš, da nam popravi ovo promjenjivo vrijeme pa da letimo dok smo još na Zemlji.

ja ču samo ovo maco svaka ti dala tamo gore, to kume to, uvjek je bio za to!


jednom sam poletio s njim tamo neke 99 s triblja on na genesisu smail a ja na C2 neki hochlisters ambiciozno s podrezanim ušima, on uvatio stup za gore a ja nakon nekoliko molitvi stup kod kule za dolje, to je bilo jedino letenje taj dan za nas za dolje