'Iz mase časopisa i knjiga, uspio sam iskopati davno izrezani članak iz časopisa koji je još davnije i izlazio (nemam pojma ako dan danas još uvijek izlazi).
Radilo se o časopisu X-treme, sasvim slučajno sam ga ugledao na kiosku i te 2004. ili 2005. odlučio ga i 'uzeti doma'... da ne preudiciram (čitaj: serem) previše, na jednoj stranici toga časopisa stajalo je:
Richard Bach 'Pod dugom'
Otvori ranac i rasprosti krilo na uzletištu, donjom stranom prema gore
Ukopčaj se u opremu, licem u vjetar
Provjeri konopce da nisu zapetljani, stražnje nosive trake prebačene preko ruku
Zatrči se niz brdo pet koraka ili dok ne poletiš
Lijeva kočnica okreće krilo u lijevo, desna u desno, obje kočnice gore i ideš brzo, obje dolje za usporavanje i zaustavljanje
Nakon slijetanja, spremi krilo u torbu, popni se ili odvezi natrag do vrha
Ponavljaj korake od 1 do 6 do kraja karijere

Uvijek kada sam letio, prolaženje tih koraka bilo je najbliže onom magnetu koji me je privukao prvo do krova garaže, a onda do upravljanja avionom, doživljaj paraglidinga je najbliži letenju bez krila. Ovozemaljsko izvantjelesno iskustvo. Parajedrilice trideset stopa dugi padobran, kojem ne treba avion za iskakanje, bez slobodnog pada, i bez strahova koji vas nakon iskakanja spopadnu pitanjem hoće li najlon danas biti raspoložen da se otvori ili neće?

To je krilo kojim se može jedriti, koje nas može podići u termini baš kao i nježno spustiti dolje za mirnih jutara. To je jedrilica niske performanse kojoj ne treba pista, ni vitlo, ni avion za vuču. To je ovjesna jedrilica koja uzlijeće zatrčavanjem, bez potpornja, rebara ili cijevi. To je ultralaka letjelica bez kabine, krila trupa, repa, kotača i dvotaknog urlika.
To je otvoreni helikopter bez pokretnih dijelova. To je upravljivi balon na topli zrak bez plamenika i rike zmajeva. To je avion na vizualnu navigaciju, težak 15 funti, kojeg nagurate u ranac, stavite u prtljažnik automobila, a da vam pritom još ostane mjesta za ostale potrebe. Bez buke, bez dima, bez piste, bez trajne štete po planetu.

Paragliding ostavlja samo male tragove stopa koje se uspinju do vrhunaca, nikakvih tragova dolje, osim širokog, polaganog poteza kistom kroz zrak, u boji, po vlastitom izboru

Super .

Ako se ne varam, taj tekst se i ranije mogao pročitati u "Letećem cirkusu", a krilo pod kojim je letio gospon autor "Galeba J. Livingstona" se sad nalazi kod predsjednika istoimenog kluba na Visu, a bilo je i na naslovnici...kak je svijet mali .

Hvala Sine...

Suza mi na oko posla...
Mada jos tada nisam letio...


LP!

Mene je do suza dirnuo onaj hrast

Moja učitelj i prvi paraguru, Jurica Žitko, je poslao jedno osobno pismo Richardu Bachu u Ameriku. U pismu je stajala njegova letačka priča, utjecaj priče Seagull Jonathan Livingston na njegovo letenje (na koncu i moje) te osnivanje prvog hrvatskog paragliding kluba Jonathan Livingston (Jura slavi 20. obljetnicu Jonathana Livingstona ovih dana na Visu, ali klub je osnovan 1993., a obljetnica bi se trebala odnositi na njegovo letenje). Nakon tog pisma, a vrlo je dirljivo i Jura to zna ispričati, Bach mu je poslao Rainbow Wills Wing krilo, baš to krilo iz spomenutog teksta, a i knjige Bjeg od sigurnosti (original: Running from Safety: An Adventure of the Spirit (1994)). Više o Bachu na: http://en.wikipedia.org/wiki/Richard_Bach

Slike za Leteći cirkus je napravio Bruno Konjević - Kljus, fotograf, nekadašnji paraglider koji je jedno vrijeme bio službeni fotograf LC-a, na Kupljenovm snimivši Juricu kako leti na Dugi. Eto danas idem do Kljusa i Sune na obiteljsko druženje, pa me ova priča nekako nostalgično štrecnulo na neka ranija vremena.

Preporučam slijedeće Bachove knjige za letače, čije biće ne može bez letenja bilo koje vrste:
Jonathan Livingston Seagull (1970)
A Gift of Wings (1975)
The Bridge Across Forever (1977)
Illusions: The Adventures of a Reluctant Messiah (1977)
One (1988)
Running from Safety: An Adventure of the Spirit (1994)

Novije nažalost nisam čitao, ali evo prilike